Lucifer

Kad te djevojka fizički privlači, najvjerojatnije ćeš zanemariti sve ostale negativne znakove koji ti govore da bježiš što dalje…

To što je bila istetovirana od glave do pete možda mi je trebalo biti dovoljno upozorenje. Ili možda to što je u kutiji od cigareta okolo nosila zamotuljke marihuane, zbog koje smo mogli robijati pokoju godinu da su nas uhvatili. Međutim, bila je zgodna i te večeri požuda je prevagnula na tamnu stranu.

Ni prvi ni zadnji put da su hormoni pobijedili razum. Nije mi se to dogodilo puno puta, imam nos za fine cure, ali dovoljno za par triler pričica. Kad me pokušala opaliti šakom, opirući se na krevetu dok sam je pokušavao poljubiti, brzo sam se ohladio.

“Vruće je!”, vikala je, uz prijeteći izraz lica, kao da je spremna izgrebati me do krvi ako nastavim.

Otišla si je na balkon popušiti malo marihuane. Nadao sam se da će je to smiriti i molio Boga da nam tajlandska policija ne upadne odnekud. No, samo ju je uhvatila još veća ludost. Vratila se čangrizava, vikala da joj se ne ostaje u mom krevetu, pokupila stvari i otišla. Dobro da je bilo tako, jer zaspati pokraj takve cure znači ne znati hoćeš li se živ probuditi.

Lucifer

Naravno, godinu dana ranije takvo strahovanje zbog luđakinje u krevetu imao sam priliku zaista i iskusiti. Također je njezina ljepota ubila moju razumnu stranu i stavila sve ostalo na kocku.

“Imaš 33 godine? Kao i moj brat, a on je već mrtav!”, rekla mi je u klubu znakovitog imena Lucifer, uz pogled kojeg se ni Zdravko Mamić ne bi posramio na onim svojim legendarnim presicama, a poljupci su joj bili agresivni kao da je uzbuđuje pokušati iščupati tuđi jezik. No, sve to uz savršenu figuru i mladoliko lice, što kod napaljenog čovjeka katkad anulira sve alarmantne znakove opasnosti. Odlučio sam je voditi u svoju sobu, pa kud puklo.

Kad se skinula, imao sam što za vidjeti. Na bočnim stranama trbuha imala je istetovirane pištolje koji pokazuju prema dolje, a između njih riječi “Fuck here!”. Gledao sam u nevjerici. Najsirovija tetovaža u povijesti. Svejedno sam je krenuo dodirivati, a ona je ispalila kontradiktorne riječi:

“Sramežljiva sam!”

Nije definitivno bila previše sramežljiva, a još manje – darežljiva. Nakon desetak minuta akcije izbacila me grubo iz sebe i ljutito zaurlala, lupajući me rukama:

“Dosta je bilo! Pusti me da spavam!”

Neslavan kraj spolnog čina. Zajedničko spavanje nakon takvog divljanja nije bilo najugodnije. Ne znaš jesi doveo samo luđakinju ili i kradljivicu, ubojicu, sadista, sve zajedno u paketu. Nadaš se da će jutro doći što prije, ali vrijeme kao da stoji. Ne znaš hoće li je još seksa kroz noć naljutiti ili odobrovoljiti.

S novim snošajom riskiraš novi incident, ali barem malo ubiješ vrijeme, a i ne kažu slučajno da je seks s mentalno nestabilnom ženom najuzbudljiviji. Okušao sam sreću još par puta, prošao tek s manjim ispadima, ali najsretniji sam ipak bio kad sam njezino mrgodno lice vidio naslonjeno na leđa taksi motociklista kako je odvodi što dalje od moje gostinjske kuće. Bježao sam od nje u famoznom Luciferu svaki sljedeći put kad sam je vidio.

Candy Shop

Ipak, nagradu za najveću agresivku u mom krevetu ipak nije dobila. Ona pripada jednoj sasvim drugoj djevojci, koja se zvala Nid. Slatko lice, nježne oči, utrenirano tijelo. Na prvi pogled nikad ne bih rekao da zapravo trenira i održava formu isključivo kako bi sudjelovala u barskim tučnjavama.

“Grad je pun mojih neprijatelja,” rekla mi je ubrzo nakon upoznavanja, ali moj mozak nije želio detektirati nešto zabrinjavajuće u tom priznanju.

No, kad sam joj pogledao u prekrasnu smeđu kosu, preda mnom se pojavio neočekivani prizor. Svježe razrezana glava i hrpa šavova.

“Sinoć sam se potukla i dobila flašom po glavi,” prilično je ponosno naglasila. Dovoljan razlog da kažeš da moraš na WC i pobjegneš iz disko kluba? Za blesavog muškarca kojeg su lupili hormoni baš i ne.

“Ma mogu ja pripitomiti divljakinju,” optimistično sam planirao ostatak večeri, a dok sam je vodio iz noćnog kluba, ona je okolo gledala ne bi li uočila nekog od svojih neprijatelja i krenula u kung fu obračun kao u nekom od istočnjačkih borilačkih filmova.

Srećom, negativci nisu iskočili iz mraka, a i u sobi su se stvari bolje razvijale nego s dvije prethodno spomenute dame. Sve dok nije počela urlati u trenucima kad je meni bilo najbolje:

“Požuri! Požuri! Ne mogu više, sijeva mi u glavi, glava će mi se raspasti!”

Brzo je zbrisala doma, odmarati razmontirani mozak i planirati ono u čemu je bila ipak bolja: voditi rat, a ne ljubav.

Ja sam pak otkrio ono što su normalni ljudi valjda već ranije znali. Nije lako pripitomiti divljakinju, a još teže svojom prisutnošću ustabiliti mentalno nestabilnu osobu. Vjerovali ili ne, treba ipak birati partnerice i na temelju osobnosti, ne samo fizičkog izgleda…

Autor: Štefek Tajlandski

Sve nastavke priča iz Pattaye pronađite ovdje!