“Možemo biti samo prijatelji”, izgovorila je te nepopularne riječi kroz svoje lijepe usne i ostavila me iznenađenim. Rečenica je to koja se prečesto koristi u domovini, ali na Tajlandu sam je po prvi put čuo. Nikad prije i nikad poslije…

Nisam znao da lokalne cure uopće znaju za tu frazu. Bila je čak i određeno osvježenje u tom okruženju. Izazov. Sa zadovoljstvom sam prihvatio ovu igru. Međutim, situacija je bila kompliciranija nego što sam mislio…

Trebala je to biti mirna večer, no u Pattayi nikad ne znaš kako će sve završiti, jer kao da cijeli grad radi u tvoju korist i pomaže ti da se spetljaš s ljepoticom, čak i kad to ne planiraš. U Hrvatskoj čim pokušaš zavesti neku djevojku na javnom mjestu, cijelo okruženje se naroguši. Prijateljicama život prisjedne, konobari se smrknu, a okolnim muškarcima potonu sve lađe. Svi navijaju da doživiš neuspjeh.

Pattaya nudi sasvim drukčiji realnost. Pomalo i bajkovitu. Umjesto da budu zavidne i ljubomorne, bezbroj puta su njezine prijateljice bile moj ključni pomagač da dođem do željene djevojke. Kao da smo na nekom sasvim drugom planetu. Ista je stvar i s konobarima. Često su i oni upravo u tvojoj službi, svjesni da ćeš u društvu ljepotice više potrošiti, a samim time i udijeliti velikodušnije napojnice.

Tako je bilo te večeri u klubu Candy Shop. Pokraj mene je sjedila kovrčava brineta lijepog lica i tijela te većinu vremena tipkala po mobitelu, dok je živa muzika podgrijavala atmosferu. Konobar je odlučno to prekinuo, pokazao joj na mene i naredio da se upoznamo. To se zove dobra usluga.

Iako smo neplanirano završili za istim stolom, brzo smo kliknuli. Bila je drukčija od Tajlanđanki s kojima sam inače provodio vrijeme. Boja kože bila joj je blijeda, oči velike, a po govoru tijela i odijevanju moglo se vidjeti da ima sređeniji život i više samopouzdanja. Nije bila gladna i sirota. Niti u potrazi za velikodušnim skrbnikom. Ne znam kako je tu večer uopće zalutala u Pattayju.

Candy Shop

No, ono što sam malo kasnije otkrio je bilo to da definitivno nije te noći tražila mene. Zapravo, nije bila u potrazi za niti jednim muškarcem.

“Volim cure. Lezbijka sam,” priznala mi je, a meni su se zjenice samo povećale. Počeo sam skakutati od euforije. Lezbijka, a nema obrijanu glavu na ćelavo i vojničke hlače. Ne hoda zgrbljeno i nema kvrgava koljena. Nije bezobrazna i ne mrzi muški rod kao kugu. Dakle, ona je bila homoseksualka iz muških fantazija. Ako me mislila otjerati od sebe na taj način, nije uspjela.

No, bila je ustrajna da iz našeg odnosa izbaci seksualnu komponentu. Otišli smo u popularni Lucifer i tamo zaplesali u blizini šanka. Svako malo mi je dovodila novu curu i pokušavala nagovoriti da se s njom spetljam. Prihvatio sam i ovu igru. Ja sam samo radio isto. Njoj namještao zgodne komade. Međutim, nisam uspio u toj plemenitoj ljubavnoj misiji. Bila je izbirljiva, nije joj bilo lako ugoditi. Mislim da je tražila nekog sa zapada, kao i ostale Tajlanđanke u tom partijanerskom dijelu Pattaye.

Hrvatska je zapadno od Tajlanda pa sam se povremeno preporučio. Pokušaji prisnog plesa neslavno su završavali. Svaki put kad bih je primio za bok, ukočila bi se kao kamen. Stvarno je muškost nije privlačila. No, pili smo pivo za pivom, miješali i žestice, to zna promijeniti seksualnu orijentaciju. Noć je još bila mlada.

Morao sam se dobro braniti. Cure koje mi je dovodila znale su biti napasne i prilično izravne. No, ja sam tu večer htio provesti samo sa svojom lezbijkom. Uvukla mi se pod kožu. Nije me bilo briga na koji će način sve završiti. Glavno da završi između nas.

Bilo je kao u nekom filmu. Dvoje potpunih stranaca koji do prije par sati nisu nikad čuli jedno za drugo, a kad su se međusobno spojili, osjećali su se kao da se poznaju cijeli život. Ne znam je li to bilo zahvaljujući alkoholu, možda i jest, ali što je večer išla dalje, to mi je bilo sve zabavnije uz nju. Imali smo isti smisao za humor, slične stvari koje nas zabavljaju i zbilja smo uživali u tom trenutku. Činilo se da smo odjednom nerazdvojni.

“Sutra idemo u kino zajedno!”, uzviknula je dok smo upadali već u četvrti različiti noćni klub te večeri i ispaljivali tko zna koji zajednički ‘selfie’. Ta divna tajlandska lezba. Preobratio je ili ne, nisam htio da nikad izađe iz mog života.

Nakon što smo u pet ujutro, iscrpljeni od cjelonoćnog divljanja pohlepno trpali u sebe hranu koju smo kupili na uličnom štandu, pokušao sam je ubaciti u svoju posljednju zamku.

“Ajde, idemo kod mene. Neću te ni taknuti. Spavat ćemo svatko na svom dijelu kreveta,” izgovorio sam riječi koje sam sebi kao muškarcu bio dužan izgovoriti. Ona je bila preiskusna i to je odbila. Znala je da je jedino u svojoj sobi sigurna. Jedna od rijetkih koja je uspjela odbiti zajednički završetak noći. No, kleli smo se na rastanku da ćemo ovo sigurno ponoviti. Već sutra.

Nažalost, novi dan je nova priča, a ova naša se nije nastavila. Alkohol je ishlapio i promijenio stanje stvari. Ja sam i dalje bio oduševljen idejom našeg zajedničkog druženja, silom sam htio da zaista zajedno odemo u to kino, ali ona je sipala izgovore zašto tome ipak više nije sklona. Nije održala svoje obećanje.

“Umorna sam i mumurna!”, žalila se preko telefona sljedeće večeri, a novu priliku za nagovaranje nisam dobio. Dan kasnije napustila je Pattayu i više se tamo nije vratila. Još danas, tri godine kasnije je neuspješno tražim na društvenim mrežama. Ne zbog svojih seksualnih fantazija, nego zašto je bila super cura. Šteta što smo izgubili kontakt.

Ali tako je to na Tajlandu. Sve žene su fenomenalne. A posebno čini se kovrčave lezbijke…

Autor: Štefek Tajlandski

Sve nastavke priča iz Pattaye pronađite ovdje!